Za prava, za žene, za ljubav.

Pun optimizma i pozitivne energije, napisat ću par riječi o temeljnom ljudskom pravu, pravu na izbor, kojeg nekolicina divnih ljudi, sa ne tako divnim stavom besramno želi osporiti. Živim po uvjerenju da svatko kreira svoju realnost i da svatko mora preuzeti odgovornost za SVOJ život, te ovim putem želim barem jednu osobu osvijestiti o važnosti razumijevanja i prihvaćanja.

Znam da su mnogi bili zgroženi i duboko povrijeđeni vidjevši kolika količina ljudi želi oduzeti primarno ljudsko pravo ženi i, kroz jedan licemjeran paravan pun straha, zamaskirati “pozitivu”. Iako sam siguran da doti jedna osoba na ovom svijetu ima najbolju namjeru i nikome ne želi naštetiti, kroz svoje uvrnute načine pokušava zagovarati ljubav. Dat ću najjednostavniji primjer- roditelja koji će svoju ljubav djetetu pružiti šamarom. On ima najbolju moguću namjeru to dijete naučiti “pravim vrijednostima” i “izvest ga na pravi put”, no u očima djeteta to sigurno nije ljubav. Na takvu ljubav dijete bi reklo: “Molim te, nemoj me tako voljeti!”.

Upravo ovakav pogrešan način iskazivanja ljubavi primjenjuju mnogo i danas. Iz uvjerenje da zagovaraju pravo na život, tvrdeći kako jedan fetus ima pravo postati dijete, zanemaruju isto to pravo kod jedne djevojke koja je spletom nesretnih okolnosti ostala trudna. Da, možda je imala seks sa 16 bez zaštite, da možda je premlada, ali od kud nama pravo ikoga osuđivati ili, ponajviše, odlučivati o tuđem nastavku života?! Sa jedne strane zagovaratelji “života fetusa” tvrde kako oni zaista žele samo da svatko ima pravo na svoj život, no potpuno ignoriraju činjenicu da postotak suicida mladih djevojaka koje su ostale trudne svake godine raste! To “nerođeno dijete” ima se pravo roditi, no 17-godišnja djevojka koja je napravila jednu POGREŠNU odluku na jednom nema više prava za nastavak svog života kao i svi drugi tinejđeri?

No, ne želim napasti nikoga i cijelim svojim bićem vjerujem da ni TI ljudi, sa drugačijim razmišljanjem od mog, imaju lošu namjeru i da oni namjerno hoće nekome naštetiti. To zaista nije tako, no ponekad, ne razmišljamo na sve strane priče, a da bi obranili svoje uvjerenje, idemo u krajnosti.

Ovo je za sve žene u mom životu- bake, tete, prijateljice, profesorice, tete u dućanu koje me svako jutro osmjehom pozdravljaju i ponajviše, za moju majku koja me je naučila empatiji i pokazala svojim primjerom kako voljeti, sebe, a onda i druge.

Za izbor, za žene, za ljubav.

Luka Lajić